baner
zagreb airport

Dva kineska mornarička borbena zrakoplova tipa Shenyang J-15, s oznakama 552 i 553, još u bojama prototipa i s oznakama za telemetriju, sletjela su na jedini kineski nosač zrakoplova Liaoning. Po obavljenim procedurama na palubi (npr. sklapanja krila i zauzimanja formacijskog položaja) oba su aviona i uzletjela, javila je 25. studenoga novinska agencija Xinhua, pozivajući se na izvore iz mornarice.

Time je uspješno preskočena važna razvojna stepenica u ambicoznom kineskom programu nazočnosti kineskih zračnih snaga na udaljenim morima.

"Iskušane su osobine nosačke platforme i zrakoplova J-15, pri čemu su zadovoljeni svi zahtjevi i postignuta je velika sukladnost ovih dviju platformi", navodi se u šturom mornaričkom priopćenju.

Inačicom dvomotornih nadzvučnih borbenih zrakoplova za mornaricu, sa sklopivim krililima, prije toga izvedeni su brojni pokusi na zemaljskoj simulaciji palube nosača zrakoplova u listopadu prije ovog uspješnog pokušaja. Na nosaču zrakoplova Liaoning ruske klase Kuznjecov, čija je povijest također poznata, od kupovine njegova nedovršenog i neopremljenog korita 1998. u Ukrajini dok je još nosio ime Varjag, također je od njegova uvođenja u uporabu u rujnu izvedeno je više od stotine programa uvježbavanja i pokusa s njegovim sustavima i posadom. (Uzbudljivu povijest o tome kako je Varjag postao Liaoning može se pročitatii ovdje.)

Kineska su glasila svojoj javnosti otkrila ime i lik prvoga pilota koji je sletio na Liaoning. To je Dai Minmeng za čije prvo slijetanje kineske televizijske stanice ponavljaju slogan o tome kako je njegov pothvat teži nego astronautski. Na zapadu to kovanje u zvijezde ljudi i strojeva još gledaju s podsmijehom. Kažu, nosač aviona i njegovi piloti stvoreni su više za podizanje nacionalnog posnosa goleme nacije u usponu, nego što je to korak prema gospodarenju oceanima. Uostalom, tako se gleda i na kineski svemirski program.

Shenyang J-15 je zrakoplov koji je u zadnje vrijeme neopravdano pao u sjenu u javnosti izvikanih zrakoplova koji koketiraju s petom generacijom, J-20 i J-31. Kinezi su do osnova, koje će poslije prilagoditi domaćim radarima, ostaloj elektronici i oružju, nabavila 2001. kao avion s oznakom T-10K-3, a kao nedovršeni prototip Suhoja Su-33 namijenjenoga uporabi na nosačima. Rusi su u prvim vijestima o tome da su Kinezi preuzeli cijeli razvojni avion javno proglašavali nevažnim. Povremeno se, posebno kad J-15 nastupi na izložbama oružja, s ruske strane njegove osobine umanjuju i danas.

— Nije vjerojatno da bi kineski klon J-15 postigao karakteristike kojima raspolaže Su-33 — bile su tipične ruske izjave koje su u javnosti "loptu spuštale na zemlju". Međutim, morali su ozbiljnije obratiti pozornost na njegov razvoj kad je u njega ugrađena avionika također kineske kopije Suhoja Su-27SK pod tipskom oznakom Shenyang J-11B. Tada su u ruskom političkom i vojnom vrhu "pukli" zbog kineske "krađe" ruskog tehničkog i intelektualnog vlasništva. Vođeni su oštri pregovori u kojima su se Kinezi čak "drznuli" da od Rusa službeno zatraže legalnu kupovinu Su-33, ali je sve propalo 2006. godine. Kinezi su potom nastavili po svom.

Prvi prototip J-15 poletio je 31. kolovoza 2009. kada je postalo jasno da je njegov oblik identičan Suhoju 33. Pokretali su ga slabiji motori ruskoga podrijetla AL-31, a u srpnju je objavljeno da se u avon ugrađuju odgovarajući motori FWS-10H s potiskom od 12,8 tona. Od 6. svibnja 2010. tim se avionom izvode pokusna uzlijetanja sa "skijaške skakaonice" koja simulira palubu Liaoninga.

S nedavnm pojavom lakog J-31 u svjetskoj se javnosti možda prebrzo zaključilo da je J-15 slijepi razvojni rukavac te da će ga verojatno ubrzo zamijeniti napredniji avion koji koketira s petom generacijom. Kinezi, očigledno ne misle tako i ovaj borbeni avion unaprijeđene četvrte generacije doima se sasvim pogodnim za sve što bi mogla biti namjena kompleta s njihovim prvim nosačem aviona. Liaoning ima kapacitet za 24 helikoptera i 26 takvih aviona, a vjeruje se da ih je Kina dosad proizvela 16. Sami Kinezi kažu da je od tog aviona bolji samo F-22 Raptor, čija je mornarička inačica YF-22 i onako napuštena, a tvrde da J-15 ima 10-postotno povoljniji odnos potiska i težine te 25-postotno niže opterećenje krila od standardnih amričkih mornaričkih zrakoplova F/A-18E i F Super Hornet.

[Ažurirano 2] Naknadno je javljeno, što je isprva prešućeno, da je u vrijeme prvoga slijetanja na nosaču aviona od srčane kljenuti preminuo predsjednik uprave Shenyang Aircrafta Luo Yang. Također, s objavljenim fotografskim i videomaterijalom nije kompatibilna meteorološka situacija kakva je na položaju Liaoninga vlada nekoliko dana prije objave 25. studenoga, pa se u kineskim glasilima naknadno objavljuje da to nije snimka posve svježa, te izjava viceadmirala Zhanga Yongyija da su piloti operacije već uvježbavali i po lošem vremenu (ne kaže i noću). Sada kineski specijalizirani portali tumače samo da je državna propaganda ponudila dokaz o tome da nosač aviona i aviona sada funkcioniraju u kombinaciji, a da to stanje već taje nekoliko tjedana. Xinhua naglašava da je za operacije slijetanja i uzlijetanja već uvježbano pet pilota.

Analitičari na videu uočavaju i šest skupina palubne posade odjevenih i kombinezone šest različitih boja: purpurnoj, žutoj, zelenoj plavoj i bijeloj. Čini se da se tim bojama podosta toga kopiralo s američkih nosača aviona, a čini se da su kopije - doslovne. U Američkoj ratnoj mornarici u purpurno su odjeveni mornari koji se bave gorivom, modro oni koji se bave zrakoplovima, crveno oni koji rukuju borbenom tehnikom i vatrogasci, smeđe kapetani zrakoplova i mehaničari, zeleno rukovatelji katapultima i zaustavnim sajlama te u bijelo potpora sigurnosti i hitna pomoć. Na Liaoningu "žute bluze" vode zrakoplove na polazne položaje, modre vode zrakoplov po palubi, a bijele promatraju pokrete zrakoplova i aktivnosti na palubi.

U zapadnim krugovima se pojavljuju sumnje u to da bi nosač mogao ponijeti svih deklariranih 26 borbenih zrakoplova, budući da bi na nosaču morao još biti smješten poveći avion za elektroničko motrenje, rano upozorenje i ometanje neprijateljske komunikacije te 24 borbena helikoptera, među kojima bi neki morali biti specijalizirani za potragu i spašavanje.

No, to su tek zapadna cjepidlačenja, u koja se mogu uvrstiti i nagađanja o tome da Kina još nema ni jednu potpunu i cjelovitu formacijsku smjenu, a morala bi ih po jednom nosaču imati barem tri i barem dvije na kopnu, te da polijetanje tehnikom "skijaške skakaonice" troši previše goriva što limitira dolet aviona i tome slično.

 Kako god bilo, Kina ima ono što prije nije imala i njenim je oružanim snagama sada bitno dostupnije mnogo veće područje mora i oceana sa znatno jačim udarnim efektivima. Ostalo će već doći, a bolje je da ne dođe ubrzanim tečajevima, jer bi to značilo da se država priprema za rat.

Zanimljivo je da je i Indija priprema nosač polovnjak iz ruske flote koja je toj državi bila prevelik teret poslije Hladnog rata. To je INS Vikramaditya (na sličici lijevo), nešto kraći od kineskog iz razreda Kijev koji je nosio ime Admiral Gorškov. Još se prepravlja za indijske potrebe u Sjvernodvinsku u Arhangelskoj oblasti. Nešto je zapelo s nosačima kotlova pa se njegovo isplovljavanje očekuje 2013. Nosit će šesnaest MiG-ova 29K i mješavinu od deset helikoptera Ka-28 i Ka-31 iz Kamova te indijski HAL Dhruv.